Negdje na autocesti Trakija između Sofije i crnomorske obale, bugarski vozači električnih automobila sklapaju vrlo balkansku nagodbu: neke od najjeftinijih elektrona u Europi, pod uvjetom da pronađu utikač koji će ih odvesti. Eleportovo izvješće o cijenama punjenja za 2026. donosi presudu bez uvijanja — troškovi punjenja u Bugarskoj niski su po svakom mjerilu, čak i na samom vrhu tržišta.

Priču govori gornja granica. Cijena od 0,46 eura po kilovatsatu kod Eldrivea najviša je cijena bez ikakvih obveza u cijeloj zemlji — ono što vozač plaća bez pretplate, bez paketa i bez uvjeta. Čak je i ta „penthouse" tarifa, pokazuje izvještaj, jeftina po svakoj mjeri. Istraživači nisu uspjeli pronaći objavljene cijene operatera Megalan i Elfinity, čije tarife ostaju izvan službene evidencije; Tesline su cijene, pak, gotovo akademska stvar u zemlji u kojoj su njezini utikači malobrojni i raštrkani.

Jer jeftini vati ne kupuju pokrivenost. Podaci o planiranju ruta koje su prikupili sami vozači Tesle smještaju Bugarsku ravno u europsku Supercharger pustinju: točke punjenja dijeli oko 95 kilometara — podjednako kao u Bosni (96), a iza Grčke (90) i Estonije (82). Lošije je samo u Moldaviji, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Latviji. Tesla ondje, napominju podaci, ima malo Superchargera ili ih uopće nema — činjenica koja određuje računicu svakog bugarskog vlasnika električnog automobila koji kreće prema moru ili u planine.

Račun za zatvaranje takvih praznina upravo slijeće na europske radne stolove. Istraživanje iz Bruxellesa o kojem je izvijestio Reuters izračunava da će europskim gradovima do 2030. trebati gotovo 25 milijardi eura ulaganja u infrastrukturu punjenja kako bi održali korak s rastom električnih vozila — no da bi pametno punjenje moglo smanjiti taj račun za 40 posto, što znači uštedu od oko 10 milijardi eura. Za bugarske gradske uprave, u kojima se o infrastrukturnim proračunima bori redak po redak, ta je aritmetika pravi dar: najjeftinija mreža jest ona koju nikada ne trebate predimenzionirati.